Bolest volje: Šest psiholoških pogrešaka koje sprječavaju talentirane ljude u postizanju uspjeha

Cajal piše da bez obzira na vašu opsesiju ili razumijevanje instrumenta, naposljetku ste beskorisni ako ne možete cijeniti njegovu temeljnu vrijednost.

On objašnjava:

Ova prilično nevažna raznolikost instrumentalista odmah se može prepoznati kao neka vrsta fetišističkog štovanja instrumenata za istraživanje. Oni su jednako fascinirani sjajem metala kao što je ptica ševa vlastitim odrazom u zrcalu.

Cajal dodaje da je ova vrsta opsesije beskorisna drugim ljudima ako im ne pomaže u njihovom radu.

Ovisnici o bezdušnim instrumentima ne mogu biti korisni. Pate od gotovo neizlječive bolesti, osobito kada je to povezano (kao što obično i jest) s prepoznatljivim moralnim stanjem koje se rijetko priznaje – sebična i neugodna opsesija kojom se sprječava rad drugih ljudi jer oni sami ne znaju kako ili ne žele raditi.



5. Neprilagođeni

Vjerojatno smo se svi u nekom trenutku u životu osjećali kao neprilagođeni/neprihvaćeni.

Možda je to bilo u školi kada se jednostavno niste uklopili s drugom djecom, ili je to bio posao gdje vaše vještine nisu uspjele procvjetati kao što ste se nadali.

Bez obzira na okolinu, osjećaj neprihvaćenosti može štetiti talentiranim pojedincima.

To može dovesti do samodopadnosti i lijenosti, koja im nikad ne dopušta da se maknu izvan njihove trenutne situacije.

Umjesto da budu abnormalni, neprilagođeni su jednostavno nesretni pojedinci koji su imali posao neprikladan njihovim prirodnim sposobnostima koje su im nametnute nepovoljnim okolnostima. Kad se sve što je rečeno i napravi, ipak, ti propusti još uvijek spadaju u kategoriju abulični [patološki neodlučan, op. prev.], jer im nedostaje energije da mijenjaju svoj smjer i na kraju ne uspiju pomiriti poziv i struku.

Ipak, on nudi rješenje.

Oni moraju stvoriti odlučnost za postizanje uzvišenih ciljeva, tražiti ugodan posao – koji odgovara njihovim talentima – da mogu dobro raditi i ono čemu mogu posvetiti veliku količinu energije. Postoji li grana znanosti kojoj nedostaje barem jedna divna oaza u kojoj nečiji intelekt može pronaći korisno zaposlenje i potpuno zadovoljstvo?



6. Teoretičari

Na kraju dolaze teoretičari.

To se odnosi na sve te mislioce i filozofe, koji vole proučavati svaki detalj svog rada kako bi ih uklopili u njihov plan rada (agendu).

Iako je ova razina istraživanja pohvalna, ona je u osnovi lijena jer razvija samo njihovu osobnu teoriju.

U osnovi, teoretičar je lijena osoba koja se maskira u marljivu osobu. Nesvjesno se pridržava zakona minimalnog napora jer je lakše oblikovati teoriju nego otkriti fenomen.

Prema Cajalu, dok se potiče istraživanje hipoteze, odbijanje činjenica je opasna potraga.

Hipoteze dolaze i odlaze, ali podaci ostaju. Teorije nas napuštaju, dok nas podaci brane. Oni su naši pravi resursi, naša imovina i naše najbolje rodoslovlje. U vječnom pomicanju stvari, samo će nas oni spasiti od pustošenja vremena i od zaboravljanja ili nepravde ljudi. Risikirati sve zbog uspjeha jedne ideje je zaboraviti da se svakih petnaest ili dvadeset godina teorije zamjenjuju ili revidiraju.

Čak iako se ne možete odmah povezati s bilo kojom od ovih osobina, Cajalov savjet ostaje informativan i vjerojatno ističe zašto talenti često loše završe.

Međutim, valja napomenuti da su, kad je Cajal napisao svoje učenje, njegove studije bile usmjerene samo na muškarce.

Kad je knjiga objavljena, žene su imale zabranu studiranja na europskim sveučilištima i još uvijek nisu mogle glasovati.

Iako ovaj regresivni način razmišljanja više, na svu sreću, ne postoji, Cajalovi nalazi još uvijek mogu biti istiniti u 21. stoljeću za oba spola.