Moć slušanja iz srca

Krug

Mnogo od onoga što sam naučila o slušanju i govoru, naučila sam prakticiranjem i podučavanjem Kruga. Tri prakse kruga su:

  1. Razgovarati s namjerom: primijetiti ono što je relevantno za razgovor u nekom trenutku.
  2. Slušati s pozornošću: poštovanje procesa učenja svih članova grupe.
  3. Služiti dobrobit kruga: ostati svjestan utjecaja naših doprinosa.

Okupljanje u Krugu znači da usporavamo razgovor i dajemo više namjere i za govor i za slušanje. Na primjer, kada pričamo, nema prekidanja, ispitivanja i sl. Nitko ne preusmjerava ono što govorite postavljanjem vlastitih pitanja, nitko ne smanjuje vašu mudrost ubacivanjem njihovih odgovora na vaše probleme, i svakome je povjereno posjedovanje vlastite priče i da će paziti na krug ne uzimajući previše prostora ili vremena. Ponekad je potrebno puno prakse (neki ljudi se poprilično opiru savjetovanju pri razgovoru jer ne osjećaju da je to pravi razgovor ako pitanja nisu dozvoljena), ali kada se naviknete na tu zamjenu paradigme, tada nastaje transformacija.

Četiri razine slušanja

Prema knjizi Otto Schamera i Katrin Kaufer Leading from the Emerging Future, postoje četiri razine slušanja.

  1. Preuzimanje: slušatelj čuje ideje i to samo potvrđuje ono što slušatelj već zna.
  2. Slušanje činjenica: slušatelj pokušava poslušati sve činjenice čak i ako su te činjenice kontradiktorne njihovim vlastitim teorijama ili idejama.
  3. Empatično slušanje: slušatelj je voljan vidjeti realnost iz drugačije perspektive kao i shvatiti druge mogućnosti.
  4. Produktivno slušanje: slušatelj stvara prostor duboke pozornosti koja dopušta budućnosti u nastajanju da se ‘uzemlji’ ili očituje.

Slušanje postaje sve teže dok se krećemo niz ove četiri razine, jer nas svaka razina poziva na dublju razinu rizika, ranjivosti i otvorenosti. Nema rizika pri preuzimanju, jer ne zahtijeva da nešto promijenimo. Činjenično slušanje je malo rizičnije jer bi moglo zahtijevati promjenu mišljenja ili uvjerenja. Empatično slušanje povećava rizik jer zahtijeva da otvorimo naša srca, angažiramo naše emocije i riskiramo promjene uvjetovane perspektivom druge osobe. Produktivno slušanje je najrizičnije od svih, jer zahtijeva da budemo spremni promijeniti sve – ponašanje, mišljenja, način života, uvjerenja, aktivnosti, itd. kako bismo dopustili da se pojavi nešto novo.

Produktivno slušanje ne samo da zahtijeva spremnost na promjenu, već i spremnost da priznamo da smo možda pogriješili.

Na primjer, kada se uključim u produktivno slušanje u svezi odnosa između rasa, moram priznati da sam imala koristi od povlastice da sam bijela i da bih mogla biti kriva zbog bijelačke osjetljivosti. Ako sam doista voljna slušati na način koji stvara ‘budućnost u nastajanju’, postoji vrlo dobra šansa da ću biti izazvana na načine na koje nikad prije nisam bila, da prihvatim istinu o tome tko sam i kako sam se okoristila zbog sudjelovanja ili aktivnog sudjelovanja u represivnom sustavu.

Prvo izliječite svoje rane

Na osobnijoj razini, kao majka, produktivno slušanje znači da moram posjedovati svoje vlastite pogreške i slušati kako bi otkrila načine na koje sam možda ja ranila svoje kćeri.

Nedavno sam razgovarala s najstarijim dvjema kćerima o nekom od prošlih sukoba u našem domu, i čula sam stvari koje su bile teške za čuti o tome kako su se osjećale izdanima kad ih nisam zaštitila i kad im nisam pomogla u održavanju zdravih granica. Sve u meni htjelo se braniti i uvjeriti ih da shvate moju točku gledišta, ali znala sam da ću učiniti još više štete ako to učinim. Ako želim da se naš odnos produbljuje i da se u našem domu osjećamo još sigurnije, morala sam slušati o njihovoj boli, a ne se zatvoriti u sebe.

Prije nekoliko godina nisam bila nimalo prijemčiva za riječi mojih kćeri. Zapravo, neke od njih su mi zapravo pokušale reći, ali nisam slušala. Tada sam još bila previše ranjena i nisam imala dovoljno samosvijesti da bih dobro slušala. Brže bih skakala u svoju obranu ili kako bih ponudila kratkovidno rješenje.

Davanje prostora sebi i drugima

Kroz liječenje mojih vlastitih rana, sposobnija sam davati prostor drugima.

Naučila sam bolje slušati svoje kćeri, ali još uvijek postoje neki aspekti gdje je vrlo teško započeti produktivno slušanje. Neki od aspekata s kojima imam poteškoća su kada se moram suočiti s previše vlastitih nedostataka, kada osoba koja govori aktivira nezarasle traumatske uspomene ili kad druga osoba ima više snage ili utjecaja u situaciji nego ja. Nastaviti ću liječiti i graditi otpornost, tako da nisam zatvorena u tim aspektima. Nešto od toga uključuje slušanje sebe na puno dubljoj razini i otkrivanje onih mjesta u kojima me istinski slušaju.

Ovo nije lagan posao, i ne događa se slučajno. Učenje slušanja je cjeloživotno putovanje koje počinje zacjeljivanjem rana koje se nađu na putu.

Ako želite biti bolji slušatelj, počnite slušanjem samih sebe.