SOTT FOKUS: Isprobajte ovih 5 drevnih stoičkih taktika za ispunjeniji život

ancient stoic tactics

Stoicizam se pojavio kao filozofija, način života – sličan religiji, uistinu – najpoznatiji u starom Rimu negdje oko 50.-100. pr.Kr., (iako su Grci bili začetnici tog stila razmišljanja).

Dva tisućljeća kasnije, ta filozofija uživa u svojevrsnom oživljavanju i nije teško razumjeti zašto.

Primarni cilj drevnog stoicizma bio je smisliti najbolji način življenja; kao što piše suvremeni filozof Lawrence Becker: “Njegovo središnje, organizacijsko pitanje je oko toga što osoba treba raditi ili biti kako bi dobro živjela – bujala.” A to pitanje, kako živjeti, je možda najdugovječnije s čovječanstvom – te postaje posebno akutno u dobima u kojima je osjećaj zajedničkog značenja atrofirao i u kojem je svaki pojedinac ostavljen da sam pronađe smisao. Odgovori stoicizma, njegova temeljna načela – što su mnogi moderni pisci i mislioci smatrali “umjetnošću življenja” – stoga donose osjećaj da su jednako relevantna sada kao i prije nekoliko tisuća godina.

Iako smo ranije pokrili neka od načela stoicizma na stranici Art of Manliness (i dali uvod tijekom podcast intervjua), nikada nismo iznijeli njegove konkretnije praktične primjene – taktike koje vode i do osobne radosti i poboljšanja društva. Cilj mi je predstaviti pet načina putem kojih danas možete započeti unositi stoicizam u svoj život i početi doživljavati više sreće i ispunjenja.

Ideje koje ću vam predstaviti nisu isključivo apstraktne. Umjesto toga, temelje se na iskustvu iz prve ruke. Otkako sam prošle godine prvi put pročitao Meditacije Marka Aurelija, prilično me zaintrigirala filozofija koju je usvojio. Stoga sam proučavao, pročitao pregršt knjiga – kako drevnog izvornog materijala, tako i suvremenih vodiča – te sam inkorporirao niz novih navika u svoje svakodnevne rutine.

Iako postoji još mnogo drugih praksi i principa koje se mogu prikupiti i primijeniti od stoicizma, moj je cilj ovim člankom pružiti one koji su najviše utjecale na moj vlastiti život (dajem puno osobnih anegdota u tu svrhu), a za koje vjerujem da mogu najviše utjecati i na život drugih ljudi. To su stvari koje treba raditi svakodnevno i tjedno (čak i ako neke od njih imaju više psihološku narav). Iako stoicizam također nudi obris kako reagirati i odgovoriti u brojnim različitim situacijama – od bijesa i tjeskobe, do invaliditeta i smrti – to nije u razmatranju u ovom djelu (iako će možda biti u drugom članku nekad kasnije).

Ono što je posebno privlačno kod stoicizma jest da je on ono što Massimo Pigliucci naziva “ekumenskom filozofijom”. Njegovi propisi se nadopunjuju iz mnogih drugih filozofija, religija i načina života. Možete prakticirati elemente stoicizma i još uvijek slijediti kršćanstvo, judaizam, ateizam i brojne druge izme ili ne-izme. Radi se o pronalaženju radosti, ispunjenja i mira, te poboljšanju društva za sve koji su u njemu. Nije li to nešto iza čega svi možemo stati?

Bez dodatnog okolišanja, predstavljam 5 načina kako stoicizam napraviti svakodnevnom praksom:

1. Vizualizirajte svoj život bez stvari koje volite

Onaj tko oduzima trenutnim mukama njihove moći je prethodno uočio njihov dolazak“. – Seneka

William Irvine tvrdi da je “najvrjednija tehnika psiholoških alata stoika” taktika koju naziva “negativnom vizualizacijom”. Da biste u potpunosti cijenili svoje blagoslove – nematerijalne i materijalne – zamislite svoj život bez njih.

Na primjer, ako živite u regiji sklonoj tornadima, zamislite da je vaša kuća uništena, zajedno sa svim što posjedujete. Očito vrsta tužnog misaonog eksperimenta, ali velike su šanse da ćete zapravo doći do toga da više cijenite svoj dom i stvari u njemu, ako zaista možete zamisliti kakav bi život mogao biti bez tih stvari.

Zbog te prakse se može činiti kao da su stoici doživotni pesimisti, ali to ne može biti dalje od istine. Stoici su zapravo krajnji optimisti. Zamislite sliku čaše za piće od 4 dcl, koja drži 2 dcl vode. Naravno da je ona ili napola puna ili napola prazna, zar ne? Međutim, stoik bi zapravo bio zahvalan što uopće ima vode! I da uopće postoji posuda koja drži tu vodu. Stoik ništa ne uzima zdravo za gotovo.

Ovu vježbu je, naravno, teže izvoditi o svojim najdražima, ali je to vrlo vrijedno. Kad se popodne vozim u vrtić kako bih pokupio sina, kratko razmislim o tome da je svaki dan zaista dar i da se može dogoditi bilo što. Možda ga neće biti sutra, tako da je bolje da danas živim i volim i budem roditelj u punom smislu te riječ i mojih mogućnosti.

E sada, ne muči me tjeskoba što moja djeca neće dugo obitavati na ovoj zemlji (Irvine primjećuje važnu razliku između razmatranja i zabrinutosti). Znam da su izgledi za tu stvarnost izuzetno niski. To je više priznanje da jednostavno nikad ne znate kada stvari i ljudi koje volite više neće biti tu. To je zaista učinilo razliku u mom razmišljanju, općoj zahvalnosti i većinom – kao što bi se možda očekivalo u ovoj fazi razvoja tog malog djeteta – mom strpljenju. Bez obzira treba li mom malom sinu dosta vremena da opere zube ili da moja jednomjesečna kći odluči kako neće spavati ako ju se ne drži i ljulja, čini mi se da se bolje nosim s tim kad nakratko zamislim život bez njih. Također treba napomenuti da me ova vježba nije učinila tužnim ili plačljivim kao što biste mogli očekivati; radije, učinila me zahvalnim prema danima koji su nam dani, i mogu reći da više cijenim sve blagoslove koje život može ponuditi, od moje žene i djece, do vesele pjesme ptice koju čujem kroz moj prozor na lijep proljetni dan.

Kao što je Seneka napomenuo na vrhu ovog odjeljka, lošim stvarima – koje se neizbježno događaju svima nama – oduzima se barem dio njihove moći ako smo prethodno razmotrili njihovu mogućnost, te sukladno tome u potpunosti iskoristili svaki dan, sat i trenutak koji nam je dan. Tuga zbog gubitka nije toliko akutna kada s pravom možemo ustvrditi da smo iscijedili svaku kap radosti iz onoga što posjedujemo i od onog koga volimo dok su bili s nama. Kao što je rekao velečasni William Sloane Coffin dajući posmrtni govor za svog 24-godišnjeg sina Alexa:

“mnogo je u utjehi. Budući da nema bolnih neodgovorenih pitanja te zato što smo Alex i ja jednostavno obožavali jedni drugog, rana je za mene duboka, ali čista. Znam koliko imam sreće!”

2. Memento Mori – Meditirajte o smrti

Pripremimo svoj um kao da smo došli do samog kraja života. Ne odlažimo ništa. Uravnotežimo životne knjige svakog dana … Onaj koji svakodnevno unosi završne detalje u svoj život nikad nije kratak s vremenom.” -Seneka

Iako se odnosi na gornju točku, memento mori je o meditaciji, o vašoj vlastitoj smrti, a ne o smrti vaših najmilijih. Dok se negativna vizualizacija odnosi na zamišljanje života bez stvari koje volite, memento mori od vas traži da meditirate i budete svjesni da nećete, u stvari, živjeti zauvijek. Smrt dolazi po sve nas, uključujući tebe, dragi čitatelju.

Živimo u kulturi koja je prilično odbojna prema smrti. Općenito, strašno je se bojimo. Stoici bi, pak, tvrdili da, ako ste vodili život ispunjen smislom i značenjem, ne biste se trebali bojati nečega što je prirodno zadesilo svako ljudsko biće (i bilo koje drugo živo biće) od pamtivijeka.

Meditiranje o vlastitoj smrti nije isto što i pitati se nešto poput: “Da znate da vam je ovo posljednji dan na Zemlji, što biste učinili?” U tom scenariju bih besposličario, natjerao moje prijatelje i obitelj da rade isto i učinio nešto za pamćenje s njima. Pojeo bih tonu ukusne hrane koja je loša za zdravlje, popio malo viskija, ostao budan cijelu noć itd. To ipak nisu stvari koje svakodnevno možete raditi. Umjesto toga, pitanje je više nalik na “Ako se ne probudite ujutro, biste li bili zadovoljni kako ste proveli vaš posljednji dan?” Jeste li se potpuno angažirali na poslu? Jeste li voljeli svoju obitelj i svoje prijatelje? Jeste li uopće doprinijeli većem dobru društva? Jeste li donosili odluke zasnovane na vrlini?

Kad sebi postavim ovo pitanje, kao u prethodnoj točki, to nije meditacija koja izaziva depresiju ili anksioznost. Svjestan sam da je vjerojatnost da ću umrijeti sutra vrlo mala; jednostavno uzimam u obzir činjenicu da je to moguće. A ova mogućnost nije demoralizirajuća, već osnažujuća. Zbog toga je daleko manje vjerojatno da ću gubiti vrijeme. Da sutra nestanem, radije bih potrošio vrijeme pekući kruh nego igrajući igrice na mobitelu. Puno bih radije provodio vrijeme čitajući priče svom sinu prije spavanja (sve riječi), umjesto da ubrzavam kroz to kako bi gledao još jednu epizodu Nailed It (koja je sjajna, nemojte me krivo shvatiti).

Dok prolazite kroz dnevne aktivnosti, ili na kraju dana, razmislite o svojim aktivnostima i odlukama. I dobrim i lošim. Ako je ovaj dan bio vaš posljednji, biste li bili zadovoljni njegovim ishodom? Što biste učinili drugačije? Kako biste promijenili svoje interakcije s drugima? Kako ovu informaciju možete iskoristiti za donošenje boljih odluka i sudjelovanje u vrijednijim aktivnostima sutra? Učinite to djelotvornim. Kao što bi i sami stoici pitali, koja je korist od filozofije ako nema utjecaja na to kako živimo iz dana u dan?

Otkrio sam i da je dobro povremeno čitati memoare o smrti i umiranju. Jedna od mojih najdražih knjiga svih vremena je When Breath Becomes Air Paula Kalanithija. Napisao je knjigu dok je umirao od raka pluća u svojim tridesetima, bio je oženjen i imao je malo dijete. Pročitao sam je dva puta – kad su oboje moje djece bili samo nekoliko dana stari. On pruža neusporedivu perspektivu o tome što znači ne samo dobro umrijeti, već i priznati njenu stvarnost: “Činjenica smrti je uznemirujuća. Ipak, nema drugog načina za život.” Čak je i u mjesecima u kojima je padao zadržao nevjerojatan osjećaj pozitivnosti: “Umirem, no dok zapravo ne umrem još uvijek živim.” Ako vas riječi umirućih ljudi ne potaknu da svakodnevno živite potpunije, onda ništa neće! Još nekoliko dobrih knjiga su: The Bright Hour, Dying: A Memoir, i The Last Lecture.

3. Postavite unutarnje ciljeve i odvojite se od rezultata

Neke stvari su u našoj moći, dok druge nisu. U našoj moći su mišljenje, motiviranost, želja, averzija, ukratko – sve što je naše djelo; u našoj moći nisu naše tijelo, naš posjed, ugled, položaj, ukratko, sve što nije naše djelo“. – Epiktet

Jedan od stupova stoičke filozofije je ne dopustiti da okolnosti izvan vaše kontrole naruše vašu vlastitu ravnotežu. Takve izvanjske okolnosti uključuju stvari za koje smo navikli misliti kao da su izvan naših ruku, poput vremena, prometa i svog zdravlja (i zdravlja naših najmilijih). Ali to uključuje i stvari za koje često pogrešno vjerujemo da nad njima imamo potpunu osobnu kontrolu, poput rezultata natjecanja i uspjeha ili neuspjeha poslovnih poduhvata.

Kao pomoć u shvaćanju istine kojoj se mi okorjeli uspinjači često opiremo, Irvine daje primjer teniskog meča. Možete postaviti cilj da pobijedite u meču. Čini se potpuno razumnim, zar ne? Ali kad stvarno razmislite o tome, ne možete kontrolirati mnoge čimbenike koji određuju ishod natjecanja: vrijeme je loše i naleti vjetra nisu vam naklonjeni; oprema vam otkaže (poput slomljene mreže) što ipak nije katastrofalano ali je ipak distrakcija; vaš je protivnik jednostavno bolje pripremljen od vas (ili je možda samo bolji, točka); iščašite gležanj tijekom meča i ne možete nastaviti dalje. Ako je vaš cilj pobjeda, i ako se bilo koja od ovih stvari dogodi, prilično ćete se uzrujati.

Priznati da je velik dio života izvan vaše kontrole ne znači odustati od osjećaja upravljanja; umjesto toga, to znači usredotočiti ga na jedina područja u kojima imate potpunu kontrolu: vlastite akcije.

Umjesto da se fokusirate na rezultate – na koje utječu vanjske okolnosti izvan vaše kontrole – postavite ciljeve koji su strogo povezani s vašim vlastitim naporima. Umjesto da si postavite cilj da pobijedite u meču, postavite si cilj da se pripremiti najbolje što možete, vježbajte koliko god možete, a zatim igrajte najbolje što možete. Ako učinite te stvari, ali ipak izgubite, jednostavno ne postoji nešto drugo što ste mogli učiniti, pa zašto se uzrujavati?

Umjesto da si postavite cilj da dobijete posao zbog kojeg idete na razgovor, neka vam cilj bude da se dobro pripremite, da se obučete pravilno i da odgovoriti na svako pitanje najbolje što možete. Ako sve to učinite i ne dobijete posao, to se onda nije ni trebalo dogoditi (ili bi tako stoici tvrdili).

Umjesto da si postavite cilj da imate djevojku, dajte prioritet tome da postanete privlačan partner. Jedite dobro, vježbajte, imajte stabilan posao, lijepo se oblačite i napravite cilj da pitate nekoga za izlazak X puta mjesečno dok ne dobijete potvrdan ishod.

Moja vlastita nada u vezi s ovim člankom ne bi trebala biti, i uistinu nije, da ga se podijeliti ili retweeta X puta. Ne mogu kontrolirati što će postati popularno, a što ne. O hirovima interneta ne vrijedi razmišljati ili brinuti. Umjesto toga, moj pravi cilj bio je da odradim što bolje istraživanje, i napišem, organiziram i uredim članak kako najbolje mogu, tako da oni koji ga čitaju imaju najbolju moguću šansu da se smisleno uključe i nešto ubace u praksu.

Kad postavljate ciljeve, prikačite ih za ono što možete kontrolirati – vlastiti napori i stav – i odvojite ih od onoga što ne možete – njihov krajnji ishod.

4. Dobrovoljno se podvrgnite neudobnosti

“Priroda je izmiješala užitak s potrebnim stvarima – ne zato da bismo trebali tražiti zadovoljstvo, već kako bi dodatak užitka učinio neophodna sredstva postojanja privlačnim našim očima. Ako bi zahtijevao vlastita prava, to je luksuz. Oduprimo se ovim greškama kad zahtijevaju ulaz, jer, kao što rekoh, lakše im je uskratiti priznanje nego ih natjerati da odu.” – Seneka

Jedna praksa koju su stoici na čuveno pratili bila je dobrovoljno unošenje određenog stupnja nelagode u njihov život. Jedno vrijeme bi proveli bez određenih užitaka – hrane, pića, seksa. Uronili bi se u loše vremenske uvjete (i to s malo odjeće). Izbjegavali bi bogatstvo (pa čak i pohvalu) kako se ne bi naučili da postanu ovisni o tim stvarima. Oni bi se namjerno podvrgli ismijavanju. Te su prakse bile prilično suprotne epikurejskom pogledu na stvari, što je u konačnici potraga za zadovoljstvom. Stoici su, doduše, znali da prihvaćanjem izazova, postaju mnogo zadovoljniji i ispunjeniji od svojih ekpikurejskih kolega.

Da biste bili epikurejac – onaj koji u osnovi samo traži stvari u životu zbog kojih se najbolje osjeća – morate stalno doživljavati zadovoljstvo. U osnovi živite od stalnih udara dopamina. No, ta se osjetila zamrače nakon nekog vremena, a vi trebate sve veće i prodornije doze kako bi senzori zadovoljstva bili aktivirani na istoj razini. Jednom kada se pokrenete na “hedonističkoj traci za trčanje”, stvarno zadovoljstvo postaje frustrirajuće neizdrživo.

Predočimo to uz brzu malu misaonu vježbu. Jednostavno je: želite ostati svježi kad je vani vruće. To je prirodna sklonost. Stoga uključite klimu u kući na hladnih 18 stupnjeva dok je vani vrtoglavih 35 stupnjeva. Ahhh, lijep osjećaj, zar ne? Naviknete se na taj osjećaj ugode, pa čak i užitka da vam je tako svježe. Ali sada, da biste se osjećali ugodno, također se morate osjećati toliko svježe gdje god otišli. Automobil trebate pokrenuti 10 minuta ranije tako da se dovoljno ohladi da vam bude ugodno, inače ćete biti očajni. Trebate svoje radno mjesto, vaš omiljeni restoran, zapravo, svako poduzeće u koje ste ušli da budete toliko svježi. Ako se, ne daj Bože, klima pokvari, kraljevski ste uzrujani. Prijatelj vas poziva na igru s loptom na otvorenom? Ići ćete, ali nećete uživati, jer će vam biti previše vruće. To je sve na što ćete se moći usredotočiti.

Razmotrite alternativni scenarij. Da, uključite klimu u kući, ali u automobilu samo spustite prozore i pustite da vam bude malo toplo ako je vani vruće. Umjesto da radite u podrumu koji je poput hladnjaka, prošetajte vani kako biste se oznojili. U određenoj mjeri, prihvaćate da vam bude vruće svako malo, tako da možete osjećati mir u bilo kojoj situaciji. Klima se pokvari? Nije problem, možeš se prilagoditi. Pozvani na igru s loptom tijekom toplinskog vala? Da! Volite bejzbol i sretni ste što ste uopće na utakmici, bez obzira na vremenske prilike. Vi ste miran čovjek kojeg ne muči sama činjenica očitanja žive na termometru.

Nije li to bolji način života?

To je vrsta glupog i plitkog primjera, ali taj princip vrijedi za gotovo svako zadovoljstvo u životu. Ako se vaše uživanje i udobnost previše oslanjaju na nji, pretvorit ćete se u krhkog, neumornog mrzovoljca kad ih nemate.

Irvine izlaže tri posebne koristi kad ponekad unosimo nelagodu i namjerno odlažemo užitke (s primjerom kako bi se određena praksa – povremeno apstinirajući od alkohola – mogla odigrati):

  1. Jačaju nas bilo kakve nesreće koje se mogu dogoditi u budućnosti. (Ako vam se zdravlje okrene i liječnik vam zabrani da pijete alkohol, ako ste vježbali redovitim periodima trezvenosti, to će vam pomoći da lako prođete kroz takvo razdoblje.)
  2. Ideja takvih nesreća nam neće izazvati anksioznost, jer znamo da ih možemo izdržati i čak biti zadovoljni u gotovo bilo kojem scenariju. (Možete se veseliti rođendanskoj zabavi s prijateljima na kojoj znate da će biti alkohola; neće biti osupnuti nemogućnosti takve vrste zabave, jer znate da i bez alkohola možete uživati.)
  3. Pomaže nam da cijenimo zadovoljstva koja imamo kada ih imamo. (Ako vam je zdravlje dobro, mnogo ćete više cijeniti gutljaj viskija u kojem možete uživati s prijateljima.)

Ovo je jedna od vježbi koja je najviše povezana sa stoicizmom, a postoji niz određenih stvari koje možete učiniti da se dobrovoljno podvrgnete nelagodi u svom životu i poboljšate svoju opću odlučnost:

  • Učlanite se u The Strenuous Life (prigrlite moto “Radite teške stvari”)
  • Tuširajte se hladnom vodom.
  • Držite / pokušajte smiriti bebu koja plače, a pritom ostati potpuno smireni.
  • Vježbajte vani po nepovoljnom vremenu (možda bez majice, obuće itd.)
  • Držite kuću pod višom temperaturom ljeti i pod nižom temperaturom zimi (no nemojte smrzavati obitelj; budite razumni!)
  • Tjedan dana (ili mjesec dana) jedite samo rižu / grah
  • Nemojte ništa jesti 24 sata jednom mjesečno.
  • Prigrlite izazovne situacije u kojima vam nije ugodno (putovanje / odmor s djecom, idite na događaj kojem ne želite prisustvovati, razgovarajte s nepoznatim osobama, volontirajte u kuhinji)
  • Sami odradite fizičke poslove oko kuće umjesto da ga zaposlite nekog da vam to obavi

Postoji bezbroj načina da prigrlite određenu vrstu nelagode u vašem životu, a ona može i bit će drugačija za svaku osobu. Pronađite svoju i suočite se s njom. Kao što Irvine pronicljivo primjećuje, “Čin odricanja od užitka sam po sebi može biti ugodan“. Prigrlite napor!

5. Odlučno težite razvoju karaktera i vrline

“Svaki dan smanjim broj svojih poroka”. – Seneka

Za stoike, najbolji način da se dobro živi je bila težnja vrlini. William Irvine čak piše: “Što, dakle, osoba mora učiniti da bi imala ono što su stoici nazvali dobrim životom? Budite vrli!” Postajući bolja osoba – čovjek velikog karaktera – prirodno ćemo naći ispunjenje, ali ćemo također dati veći doprinos društvu u cjelini tijekom tog procesa. Pitate se kako bi se to moglo dogoditi? Ako ste predani vrlini, nećete li više volontirati? Nije li vjerojatnije da ćete pomoći strancu u potrebi? Nećete li preuzeti ulogu vođe susjedske straže ili trenera dječje lige? Hoćete li vjerojatnije reći “Da!” kad se traži usluga? Sve su to stvari koje poboljšavaju naše zajednice i prirodni su nusprodukti postizanja veće osobne vrline i boljeg karaktera.

Na koji način čovjek postaje vrliji? Kako razviti svoj karakter i kako da ga vježbate u svakodnevnom životu? Srećom, postoji nekoliko dobrih opcija (od kojih smo mnoge detaljno prethodno opisali):

Redovito se zapitajte: “Što bi moja najbolja verzija učinila u ovoj situaciji?” Otac James Martin iznio je tu ideju u svojoj knjizi The Jesuit Guide to (Almost) Everything i u svom intervjuu s Brettom na našem podcastu. Svi mi imamo u glavi idealnu verziju sebe. Ta verzija jede kvalitetnije, više vježba, malo je strpljivija sa svojom ženom i djecom, ne gubi vrijeme na poslu itd. Da biste se dosljedno ponašali na načine koji se poklapaju s tim idealom, jednostavno se zapitajte što bi učinila vaša najbolji verzija, ili kako bi ta najbolja verzija odlučila, u bilo kojem scenariju:

Bi li najbolja verzija mene odvojila dvije minute da koristi zubni konac ujutro?

Bi li najbolja verzija mene odabrala tvrdo kuhano jaje za užinu ili kolačiće izviđačica?

Bi li najbolja verzija mene češće zvala svoje roditelje i bake i djedove?

Bi li najbolja verzija mene gledala pornografske filmove?

Would my best self write more letters to old friends as a way to stay in touch?

Bi li najbolja verzija mene pisala više pisama starim prijateljima kako bi ostali u kontaktu?

Bi li moja najbolja verzija imala malo više strpljenja prema prekomjerno rastegnutim rutinama svoje djece pred spavanje?

Bi li moja najbolja verzija zavrištala i pokazala prst momku koji mu je presjekao put na autocesti?

Bi li najbolja verzija mene uzela dio radnog vremena zbog preokupacije zamišljenom nogometnom ekipom?

Bi li moja najbolja verzija čitala knjigu putem Kindle aplikaciji ili igrala drugu razinu igrice Candy Crush?

Bi li se moja najbolja verzija bavila romantiziranjem supruge ili bih provela još jednu noć bez razgovora gledajući televiziju na kauču?

Bi li moja najbolja verzija popila još jedno piće?

Bi li moja najbolja verzija prisustvovala udaljenom sprovodu roditelja dragog prijatelja?

Bi li moja najbolja verzija dobrovoljno čistila park vikendom ujutro, ili bi to prespavala?

To je tako jednostavno pitanje za postaviti, ali nevjerojatno moćno. A ovo nisu samo teorijski primjeri. Neki od njih su upravo ta pitanja koja sam sebi postavljao otkad sam pročitao knjigu Oca Martina krajem prošle godine. Iako ne uradim uvijek ono što znam da bi moja najbolja verzija radila (posebno kad su u pitanju kolačići izviđačica), vidio sam ogromne korake u svojim mogućnostima da dosljedno donosim odluke utemeljene na vrlini i polako se približavam tom idealu.

Slijedite plan vrlina Benjamina Franklina. Kao 20-godišnjak, Franklin je sebi postavio uzvišen cilj: postići moralno savršenstvo. Da bi to učinio, razvio je 13-tjedni plan kako bi se poboljšao u 13 područja ili vrlina. Svakog tjedna posebno bi se usredotočio na jedno područje, a istovremeno je pratio svoj napredak u ostalima. Ovdje smo detaljno pisali o tom programu, a stvorili smo i jedinstveni dnevnik koji djeluje kao sistem za praćenje vrlina na temelju tog plana od 13 tjedana. Iako Franklin nikad nije postigao savršenstvo, s vremenom je vidio kako se njegovi pogrešni koraci smanjuju i ovo je imao reći o svom programu kasnije u životu:

Iako nikad nisam stigao do savršenstva koje sam toliko ambiciozno htio priskrbiti, osjećavši pri tome da sam daleko od uspjeha, pa ipak, bio sam, nastojanjem, bolji i sretniji čovjek nego što bih inače trebao biti da to nisam pokušao”.

Zapitajte se “Što ću dobro učiniti danas?” To je još jedna od Franklinovih ideja tijekom njegovog vlastitog traganja za vrlinom. Svakog jutra postavljao bi sebi to pitanje, a svake večeri bi razmislio “Što sam danas dobro učinio?”. Zbog ovog pitanja ćete se manje usredotočiti na svoje uzvišene ideje poput “Želim promijeniti svijet”, a više na svakodnevne ljubaznosti prema i za vaše drugove. Bilo da se radi o pisanju pisma kući, pomaganju starijoj ženi s namirnicama ili možda čak i samo davanju nekom (vašoj supruzi, strancu, bilo kome!) kompliment, ponekad se mijenjanje svijeta s malim stvarima postiže puno više. Pročitajte više o ovoj ideji ovdje.

Razvijte kodeks načela. Kako možete težiti za vrlinom ako niste sigurni u svoja vodeća načela u životu? Massimo Pigliucci piše u “How to Be Stoic“: “pitanje kako živjeti je središnje”. Kako se trebamo nositi s životnim izazovima i promjenama? Kako bismo se trebali ponašati u svijetu i odnositi se prema drugima?” Potreban vam je nekakav vodič kako biste najbolje odgovorili na ta pitanja; odgovori neće doći sami od sebe.

Stoici su smatrali da postoji jedna univerzalna Istina koja se može otkriti razmatranjem zakona prirode. Možete odabrati neki drugi smjer studija. Bez obzira na to radi li se o religioznim tekstovima, filozofskima idejama ili nekoj njihovoj kombinaciji kroz koju ste stigli vašim strogim čitanjem i promišljanjem (poput Winstona Churchilla), vaš cilj bi trebao biti da steknete definirani skup načela i vrijednosti kojih ćete se pridržavati u svom svakodnevnom životu. Ako niste sigurni odakle započeti, kopajte po klasičnim vjerskim tekstovima. Odatle zaronite u razne filozofske škole. Što rezonira u vašoj duši? Koje su neke prakse i / ili duhovne discipline za koje bi se vaše idealno ja zalagalo? Govoreći o disciplinama. , ,

Redovito vježbajte duhovne discipline. Iako se nazivaju “duhovnim”, jer je njihova prvotna svrha bila da se praktičar približi Bogu, ove discipline može svatko koristiti za razvoj karaktera i “vježbanje duše“. Od posta, do težnje samoći, služenja drugih i vježbanja zahvalnosti, postoji niz disciplina koje su tisućama godina vodile i ojačavale ljude koji su imali viši cilj. Pročitajte našu seriju o ovoj temi i odlučite koju biste željeli uključiti u dnevnom, tjednom, mjesečnom i godišnjem ciklusu. Zajamčeno ćete izaći na drugu stranu centriraniji, krepostniji i ispunjeniji.

Izaberite jednu od tih ideja, držite se nje i promatrajte što će se dogoditi. Jedino što vas spriječava da postignete bolji karakter i vrlinu ste vi sami. Ako istinski i svim srcem slijedite zadatak – postavljanje cilja da se u stvari poprilično napijete vrlinom – neizbježno ćete napredovati, a kao što je gore spomenuto, istodobno ćete poboljšati svoju zajednicu.

Stoicizam je bogata filozofija, ali nije samo za kontemplaciju. Puna je drevnih istina, ima bezbroj modernih primjena. Iskoristite je i vježbajte umjetnost življenja.

______________________________

Izvori

A Guide to the Good Life, William Irvine (po mom mišljenju najbolji moderni vodič)

How to Be a Stoic, Massimo Pigliucci

The Daily Stoic, Ryan Holiday

Meditations, Marcus Aurelius

Letters from a Stoic, Seneca

Discourses, Epictetus