Samoizolacija jedan je od najučinkovitijih poteza kada govorimo o sprječavanju širenja koronavirusa, no može imati ozbiljnih posljedica na mentalno zdravlje pojedinca, pogotovo onih koji su naviknuti na društvena okupljanja, što je većina današnje populacije.
Na isto upozorava Julianne Holt-Lunstad, profesorica psihologije i neuroznanosti, na Brigham Young sveučilištu u SAD-u. Prezentirala je zanimljive podatke o tome kako izolacija utječe na zdravlje ljudi.
“Ljudi koji su više socijalno povezani pokazuju manje upala, a oni koji su više izolirani imaju češći slučaj kroničnih upala. Također imamo dokaze koji izoliranost povezuju s problemima krvnog tlaka, broja otkucaja srca, razinom hormona stresa, pa čak i staničnih gena starenja”, rekla je Hold-Lunstad pa nastavila s konkretnim podacima.
“Svaki od sljedećih čimbenika mogu dovesti do prerane smrti”
Njezino istraživanje temelji se na podacima diljem svijeta zadnjih nekoliko godina s ciljem zaključivanja što godine socijalne izolacije mogu učiniti tijelu ovisno o psihološkom stanju.
“Svaki od sljedećih čimbenika može dovesti do prerane smrti. Usamljenost diže rizik od rane smrti za 26%, socijalna izolacija za 29%, a ako živite sami rizik od rane smrti se povećava za 32%.”
Holt-Lunstad nije otkrila da je jedan od njezinih čimbenika rasprostranjeniji od drugih. Jedino je otkrila kako se rizik od preuranjene smrti povećava samoizolacijom.
“Razlika između akutnog i kroničnog stanja”
Ipak, ovdje govorimo o slučaju da je osoba izolirana dulje vrijeme, nekoliko tjedana izolacije ne bi trebalo najčešće dovesti do fizičkih problema. No izolirani bi svejedno mogli osjetiti utjecaj samoizolacije, objašnjava Holt-Lunstad.
“Imamo dokaze da i kratki periodi izolacije dovode do efekta na naše stanje, ali primjerice efekt će biti drugačiji ako imate akutnih problema s krvnim tlakom ili kroničnih problema. Akutni bolesnici ne bi trebali imati dugotrajne posljedice. Uz to, neizvjesnost onoga što se događa u svijetu će imati drugačiji utjecaj na svako tijelo.”
S time se slaže i Dhruv Khullar, liječnik i istraživač na Weill Cornell Medicineu u New Yorku. Uz to dodaje da kratki periodi izolacije mogu uzrokovati anksioznost i depresiju nakon nekoliko dana.
“Evoluirali smo u društvena bića. Ovisimo o interakciji s drugim ljudima, o čemu govori i povijest ljudi koji su se uvijek kretali u grupama. Kada ostajemo bez toga, imamo veliku prazninu u životu. Tehnologija je opcija, ali nije savršena, razgovor licem u lice i druženje je ono što nam je usađeno kroz generacije. Ipak, postoje neke prednosti, razgovor putem telefona je bolji od poruke, videorazgovor je bolji od razgovora preko telefona.”
Khullar stavlja veliki naglasak na odnose sa starijima, najugroženiju skupinu u pandemiji koronavirusa.
“Napravimo sve da ostanemo u kontaktu s njima kako bismo provjerili da je sve u redu. Tako razumiju da su i dalje povezani s ljudima koji žele znati kako im je.”